Podaci postaju deo specifikacije vozila: šta Data Act menja za fleet
Povezana vozila već generišu veliki broj podataka o potrošnji, energiji, greškama, kretanju i stanju pojedinih sistema. EU Data Act daje korisnicima šira prava pristupa tim podacima, a od 12. septembra 2026. počela je i nova faza primene pravila. Za fleet, međutim, pravo pristupa rešava samo prvi deo problema. Drugi je mnogo praktičniji: možemo li te podatke zaista da koristimo u svojim sistemima?
Kupite vozilo ili ga uzmete na lizing.
Ono svakog dana proizvodi podatke o kilometrima, potrošnji, lokaciji, greškama, stanju komponenti i servisnim potrebama.
Dok je sve u jednom OEM portalu, priča deluje jednostavno.
Problem počinje kada pokušate da podatke desetina ili stotina vozila različitih proizvođača spojite u jedan fleet, maintenance ili energy management sistem.
Tu više nije dovoljno da podatak postoji.
Treba da bude dostupan, razumljiv i upotrebljiv.
Zato vehicle data sve manje pripada samo IT temi. Postaje pitanje nabavke vozila, održavanja, izbora telematike, vendor lock-in-a i TCO-a.
Zašto je 12. septembar 2026. važan
EU Data Act primenjuje se od 12. septembra 2025. i korisnicima povezanih proizvoda, uključujući connected vehicles, daje određena prava pristupa podacima koji nastaju njihovim korišćenjem.
Korisnik pritom ne mora nužno biti vlasnik. Pravila obuhvataju i proizvode koji se iznajmljuju ili koriste kroz leasing.
Od 12. septembra 2026. počinje još jedna važna faza.
Za povezane proizvode i povezane usluge stavljene na tržište nakon tog datuma primenjuje se obaveza iz člana 3(1) Data Act-a: relevantni product data i metadata treba da budu lako i bezbedno dostupni korisniku, bez naknade, u strukturiranom, uobičajenom i mašinski čitljivom formatu. Kada je relevantno i tehnički moguće, pristup treba da bude direktan.
Važno je ne pomešati te dve stvari.
Fleet nije 12. septembra 2026. prvi put dobio pravo na podatke.
Ta prava postoje od početka primene Data Act-a godinu dana ranije.
Ono što se sada menja jeste zahtev da pristup relevantnim podacima bude ugrađen u sam dizajn novih povezanih proizvoda.
Za nabavku novih vozila to već postaje praktično pitanje.
Data Act ne znači da fleet automatski dobija sve podatke
Ovo je jedna od najvažnijih granica.
Data Act ne kaže da svaki podatak koji proizvođač poseduje o vozilu automatski pripada korisniku.
Obuhvat je prvenstveno vezan za raw i pre-processed podatke nastale korišćenjem povezanog proizvoda, koji su data holderu dostupni bez nesrazmernog dodatnog napora.
Kod vozila to može biti vrlo širok skup informacija.
Evropska komisija u smernicama za vehicle data navodi, između ostalog, temperaturu, brzinu i ubrzanje, lokaciju, kilometražu, potrošnju goriva ili energije, stanje baterije, punjenje, pritisak pneumatika, stanje pojedinih komponenti, servisne intervale i dijagnostičke statuse.
To su podaci od kojih nastaje dobar deo svakodnevnih fleet KPI-jeva.
Ali nisu svi podaci isti.
Informacije koje je proizvođač dodatno izračunao složenim algoritmom ili obogatio sopstvenim modelom mogu spadati u derived ili inferred data i ne moraju automatski biti obuhvaćene istim pravom pristupa.
Praktično:
možemo imati pravo na osnovni podatak, ali ne nužno i na svaki zaključak koji je OEM iz tog podatka izračunao.
Imati podatak i moći ga koristiti nisu ista stvar
Vozilo prijavi grešku.
OEM portal je prikaže.
Fleet ima svoj CMMS.
Može li ta greška automatski da uđe u CMMS i otvori radni nalog?
Ako ne može, između vozila i procesa održavanja i dalje postoji ručni korak.
Ista stvar se vrlo brzo vidi kod električnih vozila.
Vozilo može imati jedan OEM portal. Punjač drugi backend. GPS i telematika treću platformu. Depot management četvrtu.
Svaki sistem može pojedinačno da radi sasvim dobro.
Fleet menadžeru, međutim, često treba nešto ovako:
vozilo + ruta + potrošnja + punjenje + cena energije + raspoloživost vozila.
Tek kada se ti podaci povežu, možemo ozbiljno analizirati operaciju.
Tu počinje problem interoperabilnosti.
Mixed fleet je pravi test
Kod flote jednog proizvođača situacija je jednostavnija.
Kod mixed fleet-a brzo dolaze različiti portali, nazivi parametara, frekvencije osvežavanja, formati i načini pristupa.
Komercijalna vozila već imaju važnu osnovu kroz FMS Standard i remote FMS.
Aktuelna rFMS specifikacija V5.0 objavljena je u julu 2025, a standard se i dalje razvija kroz zajednički rad vodećih proizvođača teških vozila.
Ali standard ne znači da svako vozilo daje potpuno isti skup podataka.
I zvanični FMS FAQ upozorava da dostupnost može da zavisi od proizvođača, modela, godine proizvodnje i ugrađenih ECU jedinica.
To je veoma važna razlika.
Zajednički standard ne garantuje identičan dataset.
A upravo to mixed fleet čini zahtevnim za integraciju.
Industrija pokušava da standardizuje i sledeći korak
ACEA i COVESA su u julu 2025. pokrenuli zajednički razvoj standardizovanog onboard API-ja za fleet-management aplikacije kod kamiona i autobusa.
Ideja je da različite OEM platforme dobiju zajedničkiji način razmene podataka, uz COVESA Vehicle Signal Specification kao osnovu za katalog vehicle signals.
Rad je nastavljen i tokom 2026.
Elektrifikacija dodatno povećava potrebu za takvim pristupom. Električno vozilo donosi kategorije podataka koje ranije nisu bile toliko važne: stanje baterije, punjenje, potrošnja energije, termalni management i niz drugih operativnih parametara.
To pokazuje da problem nije samo regulatorni.
Proizvođači i tehnološka industrija takođe pokušavaju da reše praktično pitanje: kako podatke učiniti dovoljno standardizovanim da se mogu koristiti izvan jednog OEM sistema.
Maintenance je jedan od najjasnijih business case-ova
Za fleet nije naročito korisno da podatak o grešci postoji negde na serveru proizvođača.
Važno je šta se sa njim događa dalje.
Idealni tok izgleda ovako:
GREŠKA → PODATAK → FLEET/CMMS → RADNI NALOG → POPRAVKA → UPTIME
Ako između tih koraka stoje ručni export, Excel, email i ponovni unos, podatak postoji — ali proces nije automatizovan.
Data Act upravo aftermarket i održavanje prepoznaje kao oblasti u kojima širi pristup podacima može povećati konkurenciju.
Korisnik pod propisanim uslovima može da zatraži da se njegovi podaci proslede trećoj strani, uključujući nezavisnog pružaoca usluge.
Za fleet to može značiti veći izbor između OEM mreže, nezavisnog servisa i sopstvenog maintenance sistema.
Ali opet dolazimo do iste tačke:
pravo na podatak ne rešava integraciju samo od sebe.
Data Act ne garantuje API kakav fleet želi
Ovo je vrlo praktična granica propisa.
Data Act traži da pristup bude lak, bezbedan i u odgovarajućem mašinski čitljivom formatu, a direktan kada je relevantan i tehnički moguć.
Ali iz toga ne sledi da svaki OEM mora svakom korisniku ponuditi baš onakav API kakav njegov fleet ili IT tim želi.
Zato treba razdvojiti dve stvari:
Data Act daje regulatornu osnovu za pristup podacima.
API, format, frekvencija i način integracije treba definisati kroz nabavku i ugovor.
To je posebno važno za kompanije koje žele sopstveni data warehouse, centralni dashboard, nezavisnu telematiku ili automatsku vezu sa CMMS-om.
Ako se to pitanje otvori tek nekoliko godina nakon kupovine vozila, pregovaračka pozicija fleet-a je mnogo slabija.
Leasing ne rešava pitanje podataka automatski
Data Act korisnika connected proizvoda ne poistovećuje samo sa formalnim vlasnikom.
Pravila obuhvataju i leasing i iznajmljivanje.
Pre zaključenja ugovora korisnik treba da dobije informacije o vrsti i formatu podataka koje proizvod može da generiše, njihovom približnom obimu i tome da li nastaju kontinuirano i u realnom vremenu.
Za operativni leasing to otvara vrlo konkretno pitanje:
da li smo pravo pristupa podacima ugovorili jednako pažljivo kao kilometražu, maintenance paket i uslove vraćanja vozila?
Kako connected services dobijaju veću ulogu u svakodnevnom upravljanju flotom, taj deo ugovora postaje sve važniji.
Vehicle data i driver data nisu isto
Podaci vozila vrlo lako mogu da postanu i podaci o čoveku koji ga vozi.
Lokacija, istorija kretanja, individualni stil vožnje ili identitet vozača mogu predstavljati lične podatke.
Data Act ne ukida GDPR.
Ako kompanija traži podatke koji istovremeno predstavljaju personal data druge osobe, Data Act sam po sebi ne daje automatski pravni osnov za njihovu obradu.
Za fleet zato ima smisla jasno razdvojiti:
vehicle-data governance
i
driver-data governance.
Tehnički mogu završiti u istoj platformi.
Pravno i organizaciono ne treba ih tretirati isto.
„Besplatan podatak“ ne znači besplatnu integraciju
Data Act predviđa da korisnik relevantnim podacima pristupa bez naknade.
To, međutim, ne znači da je ceo data model fleet-a besplatan.
Kada se podaci na zahtev korisnika dostavljaju drugom poslovnom subjektu, u određenim B2B odnosima data holder može od data recipienta tražiti razumnu naknadu pod fer, razumnim i nediskriminatornim uslovima.
A čak i bez naknade za sam podatak ostaju drugi troškovi:
integracija, API development, data mapping, storage, cybersecurity, licence i održavanje konektora.
Zato free data access nije isto što i zero integration cost.
I taj trošak pripada TCO računici.
Šta to znači za Balkan
Za članice EU u regionu Data Act predstavlja direktan regulatorni okvir.
Za Srbiju i druga tržišta regiona van EU ne bi bilo precizno tvrditi da svaki fleet automatski ima potpuno ista prava.
Ali kompanija ne mora da čeka lokalni propis da bi u tender ili ugovor sa dobavljačem unela zahteve za podatke.
To je možda i važnija praktična poruka.
Ako kupujemo vozilo koje planiramo da zadržimo pet, sedam ili deset godina, data-access model treba proveriti pre potpisivanja ugovora.
Ne nekoliko godina kasnije, kada odlučimo da promenimo telematics provajdera ili uvedemo centralni CMMS.
Data access checklist za sledeću nabavku vozila
| Pitanje za dobavljača | Zašto je važno |
|---|---|
| Koje podatke vozilo generiše? | Da znamo šta stvarno postoji |
| Koje podatke OEM backend prima sa vozila? | Podatak u ECU i podatak dostupan fleet-u nisu isto |
| Koji od tih podataka su dostupni korisniku? | Definiše stvarni dataset |
| U kom formatu? | Određuje mogućnost integracije |
| Postoji li API ili rFMS pristup? | Automatizacija umesto ručnog exporta |
| Kolika je frekvencija osvežavanja? | Real-time, 1 min i 15 min nisu isto |
| Koliko dugo se čuva istorija? | Bitno za analitiku, warranty i maintenance |
| Možemo li podatke slati svom telematics ili CMMS provajderu? | Smanjuje vendor lock-in |
| Postoji li dodatna naknada za third-party integraciju? | Ulazi u TCO |
| Da li dataset zavisi od modela i opreme? | Važno za mixed fleet |
| Šta se dešava sa istorijom pri isteku leasinga ili promeni provajdera? | Kontinuitet podataka |
| Kako se tretiraju podaci povezani sa vozačem? | GDPR i interna pravila |
| Koliko dugo će interfejs biti podržan? | Vozilo često traje duže od IT platforme |
Ovo više nisu pitanja samo za IT.
Odgovori direktno određuju koliko će vozilo tokom svog životnog ciklusa moći da se uklopi u ostatak fleet sistema.
Podatak postaje deo specifikacije vozila
Kod nabavke vozila godinama proveravamo cenu, nosivost, potrošnju, garanciju, servisnu mrežu, intervale održavanja i residual value.
Sve to ostaje.
Ali kod connected vehicle-a treba dodati još nekoliko pitanja:
Šta vozilo meri?
Čemu imamo pristup?
U kom formatu dobijamo podatke?
Možemo li ih koristiti van OEM platforme?
Možemo li ih povezati sa sistemima koje sami izaberemo?
EU Data Act pomera tržište u tom smeru. FMS, rFMS i novi standardizovani API pristupi pokušavaju da reše tehničku stranu istog problema.
Za fleet je kriterijum mnogo praktičniji.
Nije dovoljno da vozilo generiše podatke. Moramo moći da ih koristimo.
Zato data access treba da postane deo tehničke specifikacije vozila pre nabavke, zajedno sa servisom, garancijom, potrošnjom i ostalim parametrima koji određuju njegovu vrednost tokom eksploatacije.
Na kraju nije najvažnije koliko podataka vozilo može da proizvede.
Važnije je koliko njih možemo da pretvorimo u bolju operativnu odluku.